ZABLUDA O 500 GODINA POD TURCIMA

 

"Je li za vrijeme turske okupacije postojalo pravilo prve bračne noći i koliko je godina Srbija bila po Turcima?

Nerijetko se u neformalnim razgovorima može čuti da su Srbi koji imaju tamniju put, oči i kosu zapravo potomci Turaka koji su silovali srpske žene i koristili tzv. pravo prve bračne noći u vjekovima ropstva. Godinama se se bavim genetikom i to je jedna od klasičnih zabluda u koje mnogi u Srbiji vjeruju, a s druge strane, u hrvatskim nacionalističkim krugovima taj se "argument" koristi kako bi ponizili Srbe. Čak su se i meni pojedinci iz Hrvatske pisali da Srbi nisu ni Slaveni ni Iliri, nego potomci Turaka.

Međutim, tamnija put nema veze sa Turcima. Antički stanovnici Balkana, tzv. Iliri koji su na ovim područjima živjeli još prije dolaska Rimljana, bili su nešto tamnije puti. U spisima grčkih i rimskih autora oni su opisani kao visoki i crni, a neki Tračani (srodnici Ilira) su bili i crveni.

Najnovija genetička istraživanja pokazala su da današnji stanovnici Srbije imaju zanemarljiv procenat gena, odnosno haplogurpa koje su mogle doći sa turskim osvajanjima. To je logično, jer u zakonima Osmanskog carstva nije bilo dozvoljeno silovanje kršćanskih žena, dok je na Zapadu ponegdje postojalo pravo prve bračne noći (jus primae noctis).

Naravno da je povremenih silovanja bilo, ali treba imati na umu da su begovi koji su vladali Srbijom rijetko bili Turci, a češće domaći ljudi koji su prešli na islam. Također, žene koje bi na taj način ostale trudne ubile bi sebe ili dijete. Tako je Diva Grabovčeva iz Varvara radije umrla nego da postane žena Tahir-bega Kopčića. Nama su danas neshvatljiva narodna predanja o djevojkama se bacale u ponor da ih ne dodirnu turske ruke, jer bi se današnje djevojke bacale na Bali-bega i druge turske glumce iz sapunica.

Jedna od najokorjelijih zabluda među Srbima je priča o 500 godina turskog ropstva. Srbija nije bila pod Turcima 500 godina, čak ni Kosovo koje je među prvim srpskim zemljama osvojeno i posljednje oslobođeno, nije pod Turcima bilo toliko dugo. Vojvodina je pod turskom vlašću bila između 160 i 180 godina, dok su recimo iz Dalmacije Turci potpuno istjerani tek nakon 216 godina vlasti. Najveći dio Srbije sa povremenim prekidima bio je u Osmanskom carstva između 260 i 330 godina. U Hrvatskoj historiografiji postoji tendencija smanjivanja broj godina Osmanske vlasti, a u Srbiji povećavanja.

Pad Smedereva iz 1459. godine, nije bio, kako se u historiografiji smatra i kraj srpske države. I nakon toga postojala je Srpska despotovina sa sjedištem u Kupniku. U njemu je stolovao i čuveni Zmaj Ognjeni iz narodnih pjesama, odnosno despot Vuk Grgurević, junak i pobjednik mnogih bitaka sa Turcima. Turci su Kupnik osvojili 1523.

Jovan Nenad, zvan crni čovjek, poslednji srpski car, vladao je Bačkom, Banatom i Sremom sve dok ga 1527. Mađari nisu ubili iz zasjede. Njegov spomenik danas krasi glavni trg u Subotici. Duga linija srpske državnosti prekida se tek 1543. smrću Stefan Štiljanovića, a obnavlja u Karađorđevom ustanku, 1804.. Od 1543. do 1804. nije 500 godina, nego 261 godina.

Cilj tih priča je Srbima nametnuti kompleks manje vrijednosti i stigmu robova i poturčenjaka. Istina je potpuno suprotna. Gdje god zakopamo po Srbiji, nalazimo skrivene mačeve ili druge ostatke stalnih pobuna i ustanaka protiv Turaka. Dovoljno je pogledati kartu Balkana iz prve polovine 19. stoljeća, gdje između velikih imperija Habsburške Monarhije i Osmanskog carstva prkosno stoji mala Srbija.

Srbi su jedni narod koji se samostalno oslobodio od Turaka. Bugari i Rumunji imali su pomoć Rusije, a Grcima su uz Ruse pomogli Britanci i Francuzi. Također, Srbi su jedini europski narod koji je u moderno vreme imao čak tri svoje narodne dinastije, dok su svi ostali, Talijani, Španjolci, Britanci, Grci, Bugari, pa čak i Rusi imali Germane svom prijestolju."

Goran Šarić, katolički teolog i istoričar